Pred nama je mnoštvo problema. Sa istim su se suočavale sve tranzicione zemlje, a njihovo rešavanje ne sme biti predmet improvizacije. Nosioci, rokovi, sredstva, odgovornost za neizvršenje moraju biti jasno i unapred definisani. Zato je Poverenik, u skladu s dobrim iskustvima drugih, još pre godinu dana u saradnji sa ekspertima Komisije EU pripremio i dostavio Vladi odgovarajuću strategiju. Nažalost, još nije usvojena. A njena realizacija podrazumeva uspostavljanje i osposobljavanje organa koji se stara da standardi zaštite podataka ne ostanu na papiru već da se zaista ostvaruju. Podrazumeva izmenu i dopunu više stotina zakona i propisa radi usklađivanja sa standardima EU. I podrazumeva veliki rad na edukaciji, i onih koji se bave obradom ličnih podataka i građana. Edukacija je izuzetno važna (neke su zemlje menjale i školske programe), pogotovo u zemlji u kojoj se na sve strane javno objavljuju JMBG, masovno fotokopiraju i skeniraju lični dokumenti, kradu, bez adekvatne reakcije, kompjuteri na čijim hard diskovima su podaci desetina hiljada ljudi i sl.
Uspostavljanje normalnog odnosa prema privatnosti traži i postojanje obrađivača podataka sa odgovarajućom predstavom o značaju privatnosti, ali svakako i „kritičnu masu“ građana koji se neće automatski povinovati svakom, čak i očito preteranom ili neosnovanom zahtevu da daju podatke o sebi, građana svesnih svojih prava i spremnih da na njima insistiraju.