Nisu bile utvrđene ni procedure za postupanje lica koja koriste ili održavaju sistem, ni mere zaštite koje bi nadzirale i beležile njihovo postupanje. Računarima, radnim stanicama je mogao pristupati veliki, praktično neodređen broj lica. Zato je Poverenik MUP-u izdao Upozorenje u kome u 14 tačaka ukazuje na mere i aktivnosti koje treba preduzeti radi otklanjanja uočenih nedostataka.
MUP je donelo Obaveznu instrukciju o uslovima korišćenja i održavanja sistema video nadzora gradskih saobraćajnica i raskrsnica za grad Beograd. Njom su propisane procedure za korišćenje i održavanje sistema tako da se rizik zloupotrebe sistema višestruko smanji. Sistemom individualnih elektronskih identifikacionih kartica biće precizno definisan i ograničen krug lica koja imaju mogućnost pristupa sistemu video nadzora, a biće beležen i tačan period u kome je svako od njih ostvarivao pristup. Uvođenjem internog video nadzora prostorija u kojima su radne stanice konstantno će se kontrolisati ostvarivanje pristupa.
Razume se, sve ovo po savremenim kriterijumima nije ništa specijalno. U međunarodnom okruženju u kontekstu zaštite podataka o ličnosti ovakve mere smatraju se standardnim, nezaobilaznim. Ali kod nas još nije tako pa je potez MUP-a zaista vredan potez.
Bitno će smanjiti rizike zloupotrebe sistema video nadzora u Beogradu. Ali još je važnije što može i treba da bude dobar primer za sve druge, manje više, slične situacije. Informacije o tome da je u ovom ili onom gradu uveden „najsavremeniji“ sistem video nadzora sve su češće, a informacije o tome da li se i kako kontroliše upotreba i sprečava zloupotreba tih sistema, po pravilu, izostaju. A takva se praksa mora promeniti.