Čak i da je imao uvid u sadržinu nalaza Komisije Poverenik je u ovoj fazi ne bi komentarisao, budući da postoji mogućnost da mu se u dogledno vreme žalbom obrati neko od medija, novinara, NVO, građana itd., pa bi takvo komentarisanje neko eventualno mogao oceniti kao prejudiciranje.
Poverenik međutim mora da podseti na neke relevantne pravne činjenice. Pravo javnosti da zna, dakle pravo na pristup informacijama o radu organa vlasti zajamčeno je Ustavom Republike Srbije. To pravo ostvaruje se na način utvrđen Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja u kome je izričito predviđeno (čl. 8): „Prava iz ovog zakona mogu se izuzetno podvrći ograničenjima propisanim ovim zakonom ako je to neophodno u demokratskom društvu radi zaštite od ozbiljne povrede pretežnijeg interesa zasnovanog na Ustavu ili zakonu.“ Zakon, razume se, predviđa i okolnosti u kojima ostvarivanje prava javnosti može da bude ograničeno, ali je to ograničavanje opravdano i pravno moguće isključivo pod uslovima utvrđenim zakonom. Pravo javnosti da zna ne može se ograničavati nikakvim podzakonskim aktima. S tim u vezi pravno je neodrživo pozivanje na „Uputstvo o klasifikovanju, izveštavanju, evidenciji i analizi vanrednih događaja u Ministarstvu odbrane i Vojsci Srbije“, kao na bilo kakav osnov za ograničavanje prava utvrđenih i uređenih zakonom.