I novim Nacrtom Akcionog plana još jednom se „gura pod tepih“ niz odavno otvorenih, evidentnih problema, odnosno potreba da se: podigne nivo proaktivnog objavljivanja informacija; zakonom obuhvate svi subjekti koji imaju javna ovlašćenja; otklone prepreke i nejasnoće u vezi sa izvršenjem rešenja Poverenika; transponuju u pravni sistem Srbije evropske direktive koje se odnose na pristup informacijama; spreči sužavanje ostvarenog nivoa prava; obezbedi i poveća odgovornost za kršenje zakona.
Ponovno, teško je reći koje po redu, odlaganje utoliko je teže razumljivo jer postoji odavno pripremljena vrlo solidna osnova za izradu i usvajanje izmena i dopuna Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Predlog zakona već je bio u skupštinskoj proceduri još početkom 2012. godine ali je povučen, i nikad nije vraćen, a bilo je zaista više nego dovoljno vremena da se, ako se smatra da je to potrebno, preradi i poboljša.
Poverenik se posebno osvrnuo na problem odsustva odgovornosti za kršenje zakona koji je u direktnoj vezi sa nadzorom nad sprovođenjem ZSPIJZ koji „vrši Ministarstvo državne uprave i lokalne samouprave“. Poverenik je upozorio na to da se taj nadzor zasniva isključivo na izjašnjenju organa vlasti, bez upuštanja u proveru njihovih navoda koji često ne odgovaraju činjeničnom stanju. A budući da se „nadzor“ i inače, imajući u vidu intenzitet, vrši samo simbolički, broj postupaka koje je ministarstvo pokrenulo protiv prekršioca zakona u odnosu na stvarno počinjene prekršaje je minimalan, meri se u promilima.
Ovakav odnos, gotovo potpuno odsustvo odgovornosti za kršenje zakona ohrabruje prekršioce i postiče na kršenje zakona, o čemu svedoči i veliki, stalno rastući broj žalbi Povereniku.