Posebno brine činjenica da dokument ne sadrži doslovno nikakvu informaciju u vezi sa neshvatljivo dugo odlaganim usvajanjem Akcionog plana za sprovođenje Strategije zaštite podataka o ličnosti, dokumenta čije postojanje, i razume se realizacija, je neophodan uslov za ostvarivanje ma kakvog poboljšanja stanja u teško zapuštenoj oblasti zaštite podataka o ličnosti.
Strategiju zaštite podataka o ličnosti dobili smo u leto 2010. godine. Akcioni plan za njeno sprovođenje, je trebalo da bude usvojen, predviđeno je Strategijom, u roku od tri meseca. Nije usvojen, a njegovo donošenje „dosledno“ je odlagano uprkos tome što potrebu za njim na doslovno dramatičan način, gotovo svakodnevno potvrđivala naša stvarnost.
Činjenica da autori polazne pozicije i dalje ignorišu potrebu donošenja Akcionog plana za sprovođenje Strategije zaštite podataka o ličnosti dodatno je iznenađujuća, s obzirom na to da je problem bio i predmet razgovora poverenika sa premijerom koji se u potpunosti složio sa tim da je Akcioni plan neophodan i najavio da će se sa njim „ići u ubrzanu proceduru“.
Pregovaračkom pozicijom se predviđa još jedno odlaganje donošenja inače neophodnog novog Zakona o zaštiti podataka o ličnosti. Ovo se čini već nekoliko godina za redom, i to tako što se uvek odlaže za kraj kalendarske godine. S tim, u vezi, treba naglasiti da je Poverenik još u oktobru 2014. godine u nameri da dâ svoj doprinos u procesu evropskih integracija, stavio Ministartsvu pravde, odnosno Vladi, celokupan tekst Modela zakona sa detaljnim obrazloženjem. Taj tekst mogućeg zakona je prošao raspravu u javnosti i bio predmet ocene evropskih stručnjaka i praktičara iz predmetne oblasti. Uz dodatnu javnu raspravu u skladu sa obavezama propisanih Poslovnikom Vlade, time i mogućim izmenama pojedinih odredaba, mogao bi, odnosno mogao je odavno nadomestiti nedostatak i ogromnu pravnu nesigurnost prouzrokovanu važećim zakonom.
Uz to, usvajanjem ovog zakona konačno bi bili predupređeni i eliminisani i brojni štetni efekti višegodišnje docnje Vlade sa usvajanjem važne Uredbe o zaštiti naročito osetljivih podataka.
Poverenik ocenjuje da je zabrinjavajuće i to što polazna pozicija sadrži i navode i ocene koje nisu u skladu sa stvarnim i faktičkim činjenicama. Takav pristup može za efekat imati stvaranje pogrešne predstave kod druge strane u pregovorima ili još nepoželjnije, samozavaravanje.