Poverenik je obećao podršku nastojanjima Mreže i grupe NVO koju ona okuplja usmerenim na to, naglašavajući međutim, da je dobar deo otvorenih pitanja u pretežnoj nadležnosti drugih državnih organa.
Poverenik je naglasio da iako Nacrt zakona sadrži niz odredbi veoma relevantnih i sa stanovišta zaštite podataka o ličnosti i sa stanovišta slobode pristupa informacijama, autori zakona nisu tražili mišljenje Poverenika. Da je mišljenje traženo, svakako bi ukazao na niz odredbi koje su kontroverzne ili neprihvatlijive sa stanovišta postojećih ustavnih i zakonskih rešenja.
Ilustracije radi, sa stanovišta zaštite podataka o ličnosti mogu poslužiti odredbe kojima se, pored postojeće vladine kancelarije za borbu protiv droga, propisuje nadležnost novog „Centra za monitoring droga i zavisnost od droga“ za koju je nejasno ali se s razlogom pretpostavlja da podrazumeva i obradu podataka o ličnosti (i to naročito osetljivih podataka), a da nije propisano koje vrste i broj ličnih podataka. Takođe, u nizu odredbi zakona prepušta se, suprotno ustavnom rešenju po kome se to može činiti isključivo zakonom, ministru da odlučuje o obradi određenih ličnih podataka.
Što se tiče slobode pristupa informacijama Nacrt zakona propušta i uopšte ne predviđa intervencije u članu 95 važećeg zakona iako su izmene tog člana praktično neophodne budući da je ne samo izuzetno rigidan i s pretenzijama da javnosti uskrati skoro sve informacije, nego sadrži termine i barata s kategorijama kao što je npr. „službena tajna“, koje su odavno prevaziđene, odnosno budući da ih ni Zakon o tajnosti podataka (2009) ne poznaje, još pre više godina eliminisani iz našeg pravnog sistema.