S tim u vezi, Poverenik ukazuje da odredbe člana 5. Zakona o zaštiti podataka o ličnosti, uz ostalo, predviđaju da se odredbe ovog zakona ne primenjuju na obradu podataka „koji su dostupni svakom i objavljeni u javnim glasilima“, kao ni na „podatke koje lice sposobno da se samo stara o svojim interesima objavi o sebi“.
Shodno navedenom, u slučajevima kada se usluge obrade podataka sastoje u omogućavanju pristupa bazi/bazama podataka koje se formiraju preuzimanjem odnosno ukrštanjem podataka iz više, javno dostupnih izvora (APR, NBS – registar računa, Katastar, Portal sudova i dr.), nema načelne mogućnosti da se oglasi nezakonitim, niti se u odnosu na njih mogu primenjivati poverenikova ovlašćenja.
Poverenik s tim u vezi ocenjuje da je nužno, i još jednom apeluje na to, da se na državnom nivou obezbedi odgovarajuća koordinacija i kritički odnos i preispitivanje stvarne opravdanosti i svrhe objavljivanja na internetu velikog broja podataka o ličnosti koja na osnovu raznih zakona uspostavljaju razni državni organi, a čijim ukrštanjem se omogućava obrada podataka koja je višestruko kompleksnija od obrada koje su svrha svake od pojedinih zbirki.
Poverenik skreće pažnju građanima da je u njihovom interesu da se s više odgovornosti odnose prema sopstvenim podacima o ličnosti koje često olako ostavljaju na internetu ili za čiju obradu, uključujući i pojavljivanje na internetu, olako daju pismeni pristanak raznim privrednim subjektima, klubovima potrošača i sl.