Naime, nakon izmena sprovedenih navedenim zakonima Ministarstvo odbrane i Vojska, kao i BIA praktično su izuzeti iz jedinstvenog sistema slobode pristupa informacijama uređenog Zakonom o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, kao jedinstvenog sistema zaštite tajnih podataka uređenog Zakonom o tajnosti podataka.
Odredbe koje predviđaju da na predlog Ministarstva odbrane Vlada „bliže uređuje“ podatke koji se „štite“, odnosno „ne mogu učiniti dostupnim javnosti“, kao i odredbe kojima se neki dokumenti BIA klasifikuju po vrsti a ne s obzirom na sadržinu, ne samo da su suprotne odredbama oba pomenuta zakona čime se narušava jedinstvo pravnog sistema, nego i suprotne članu 51. Ustava Republike Srbije kojim je određeno da se pravo na pristup informacijama koje su u posedu državnih organa ostvaruje u skladu sa zakonom.
Sporna odredba čl. 102. Zakona o odbrani nije u skladu ni sa članom 41. Ustava Republike Srbije, kojim je proklamovano da je Vojska Srbije pod demokratskom i civilnom kontrolom, jer otvara mogućnost da se prava javnosti ograničavaju, čak i isključuju i mimo kriterijuma i uslova utvrđenih Zakonom o slobodnom pristupu informacijama i Zakonom o tajnosti podataka.
Odredbe člana 20v Zakona o BIA kojima se uređuje obrada podataka o ličnosti u postupku bezbednosne provere, kojima se uz ostalo predviđa da direktor BIA praktično uređuje obradu podataka suprotne su članu 42. Ustava RS koji predviđa da se obrada podataka o ličnosti uređuje isključivo zakonom.