Taj rok za obrazovanje i dostavljanje evidencija Povereniku je istekao još 04.11.2009. godine. To bi, shodno pretpostavci da subjekata koji su rukovaoci podacima o ličnosti ima preko 300.000, mogla za posledicu da ima pokretanje prave lavine prekršajnih postupaka. Međutim, u konkretnim okolnostima pokretanje tih postupaka bilo bi u suprotnosti sa načelom pravičnosti. Naime, prva pretpostavka za uspostavljanje nove evidencije bilo je, po zakonu, to da Vlada donese Uredbu kojom se uređuju obrasci za vođenje evidencije i način vođenja evidencije o obradi podataka o ličnosti. Ali, nažalost, ta Uredba je doneta sa velikim zakašnjenjem, tek 10.07.2009. godine. Tako je “potrošeno” ¾ roka koji su rukovaoci zbirki podataka imali, naravno, bez njihove krivice.
Stoga, Poverenik sigurno neće insistirati na prekršajnoj odgovornosti rukovaoca i nastojaće da im omogući rok od godinu dana od dana uspostavljanja Registra, dakle do 15. maja 2011. Ali, to će imati smisla samo ako rukovaoci odgovore na pravi način – izvršavanjem obaveza i punjenjem registra. “Lep”, moderan, elektronski ali prazan Registar, ne vredi mnogo. Ne može obezbediti ni bolje uslove za zaštitu ljudskih prava ni “prolaznu” ocenu posmatrača EU. Ali, više odgovornosti i entuzijazma u izvršavanju obaveza svih, a posebno organa vlasti mogu da nam obezbede i jedno i drugo.