Predloženim izmenama očigledna je namera da se od primene Zakona potpuno izuzmu tzv. društva kapitala sa većinskim vlasništvom države, kao što je Telekom Srbija ili Air Serbia. Ova kategorija subjekata je inače bila najproblematičnija u dosadašnjoj primeni Zakona, jer su informacije o svom radu neosnovano uskraćivali mnogo više nego drugi obveznici zakona. Argumentacija predlagača da se primenom Zakona o pristupu informacijama na ova državna preduzeća „narušava ustavno načelo jednakosti u poslovanju“ je potpuno neosnovana, jer upravo predlog da se oni izuzmu narušava ovo ustavno načelo svima onima koji nemaju privilegiju da svoj uspeh duguju udelu države u svom kapitalu, a eventualni neuspeh nadoknade iz državnog budžeta. Ujedno, postojeća zakonska rešenja daju mogućnost da pravo javnosti ograniče kad god to zahteva neki pretežniji legitimni interes.
Takođe, prema predloženim izmenama Zakona i Narodna banka Srbije je pridružena organima protiv kojih nije moguće izjaviti žalbu Povereniku, u slučaju povrede prava. To se obrazlaže ustavnim položajem ovog organa, koji argument bi u tom slučaju mogao da se odnosi i na sve druge organe koji imaju regulatornu i kontrolnu ulogu nad Narodnom bankom Srbije.
Zabrinjava i predloženo rešenje kojim se suprotno i Zakonu o tajnosti podataka ograničava pravo Poverenika u pogledu mogućnosti pristupa svakom „nosaču“ informacije, pa se tako Povereniku onemogućava dobijanje kopije dokumenta koji sadrži poverljive podatke, što potpuno obesmišljava ovlašćenja Poverenika da proceni zakonitost odluke organa. Time se ujedno obesmišljavaju bezbednosne provere i to stepena „Državna tajna“ ili „Strogo poverljivo“, a koje su prema Zakonu o tajnosti podataka prošla sva lica koja bi mogla da imaju pristup poverljivim informacijama.
Na kraju, ali svakako ne manje važno, postupak izbora poverenika i dalje ostaje netransparentan. Uprkos obavezi usklađivanja propisa sa pravnim tekovinama Evropske unije u pogledu izbora rukovodioca organa za zaštitu podataka, koja je takođe u nadležnosti Poverenika, u Nacrtu zakona nisu predviđene odredbe kojim se omogućava izbor poverenika na transparentan način po, primera radi, konkursu kao što je to slučaj sa drugim organima, već ga isključivo stavlja u domen političkih stranaka.
Poverenik stoga apeluje da Ministarstvo pažljivo razmotri i uvaži dostavljene predloge na Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja kako bi se otklonila opasnost snižavanja dostignutog nivoa prava na pristup informacijama, a izbor poverenika učinio transparentnim.