Apsolutno pretežan deo podrške dat je zalaganju za to da građani dobiju sve relevantne informacije, te da ih novi poverilac ne može dovoditi u nepovoljniji položaj. To jeste lepo, ali moja osnovna ideja bila je nešto drugo. Transfer potraživanja podrazumeva i transfer podataka o ličnosti dužnika, pa sam smatrao obavezom da ukažem na značaj pitanja – koliko podataka se transferiše, zašto i pod kojim uslovima, i pogotovo da li se i kako podaci štite?
Zloupotreba podataka o tuđoj ličnosti, krađa identiteta drugog lica s ciljem da se pribavi korist ili nanese šteta fenomen je globalnih dimenzija i ogromnog značaja. Štetni efekti krađe identiteta prema relevantnim subjektima, npr. Centru za resurse o internet prevarama (ITRC), izražavaju se u fantastičnim desetinama i desetinama milijardi dolara. I to je samo materijalna šteta (pražnjenje bankovnih računa, kupovina robe i usluga, stvaranja obaveza). Drugi oblici štete zbog prirode napadnutog dobra, (ugled, emocije, problemi u komunikaciji sa ljudima i zakonom i sl.) ostaju u sivoj zoni.
Velika većina zemalja u svetu ulaže značajne napore da bi unapredile nivo zaštite podataka o ličnosti. Ti napori podrazumevaju niz državnih mera i, posebno je važno, edukaciju što šireg kruga stanovništva, jer je odgovarajuća informisanost građana bitna pretpostavka efikasne zaštite. Mi nemamo razloga da budemo zadovoljni onim što preduzimamo ni na jednom ni na drugom planu. Krajnje je vreme da to menjamo – opasno je živeti u iluziji da se ono što se dešava svuda oko nas, ne tiče nas.