(Ne)javna potrošnja

Izvor: Blic

komentari

Rodoljub Šabić poverenik za informacije

Nedavno je na jednom zapaženom skupu poslovnih ljudi i finansijskih stručnjaka, pored ostalog ocenjeno da je Srbija možda i rekorder po enormnoj visokoj javnoj potrošnji i da je neophodno preduzeti sve da bi se trend promenio i tako predupredile, u obrnutom slučaju neminovne, veoma štetne posledice.

Ocene, sasvim očigledno tačne, gotovo „neinteresantne“. Zato mi je taj skup, održan u Vranju, bio interesantan, više zbog toga što se desilo da sam nekako istovremeno dobio i žalbu protiv opštinskih vlasti istog grada, zbog odbijanja da javnosti stave na raspolaganje akt o sistematizaciji zaposlenih u lokalnim organima vlasti, jer je, kako kažu, isti „službena tajna“.Kao mnoge slične, i ova žalba podseća da „naduvana“ javna potrošnja nije apstrakcija koja se izražava samo procentima budžeta ili BDP, nego da ima i svoje sasvim konkretne izraze u vidu nepotrebnih aktivnosti, prevelikog broja zaposlenih, neumerenih, neopravdanih rashoda i sl. Je li i sa moralnog stanovišta opravdano da podaci o broju zaposlenih, o javnim nabavkama, o reprezentaciji i poklonima i slično, budu „tajna“ za građane koji, u krajnjoj liniji, sve to finansiraju? I je li, sa racionalnog stanovišta, dopušteno ignorisati da iskustvo drugih govori da suzbijanje previsoke javne potrošnje, pored ostalog, podrazumeva punu preglednost finansijskog poslovanja vlasti.

 

Pretraga

You are using an outdated browser which can not show modern web content.

We suggest you download Chrome ili Firefox.