„Objavljivanje Informatora o radu na zvaničnim elektronskim prezentacijama sa odgovarajućom i uredno ažuriranom sadržinom je obaveza utvrđena Zakonom i precizirana odgovarajućim Uputstvom o izradi i objavljivanju Informatora koje je doneo Poverenik za informacije na osnovu Zakona. Po zakonu, obaveza se odnosi i na državne i na privatne visokoškolske ustanove.
Kontrola koju smo sproveli proletos, pokazala je doslovno poražavajuće stanje u vezi sa izvršavanjem ove obaveze. Objavljene informatore imalo je jedva 5% visokoškolskih ustanova, odnosno desetak njih, i to gotovo samo oni koji su to učinili na intervenciju Poverenika, povodom dobijenih predstavki novinara, građana, studenata. To je bio povod da upozorenja, a potom odgovarajuće naloge, uputim na adrese 200 visokoškolskih ustanova.
Upravo spovedena ponovna kontrola pokazala je bitno drugačiju situaciju. Od 135 kontrolisanih državnih visokoškolskih institucija njih 106 je objavilo Informator o radu. Od 67 privatnih, to je učinilo 36. Od 202 ukupno kontrolisane visokoškolske institucije Informator je objavilo 142, što je procenat od 71%, dakle višestruko veći nego prilikom prolećne kontrole.
To izvesno jeste vredan rezultat ali i pored toga, želim da kažem da smo još prilično daleko od situacije koja bi mogla biti zadovoljavajuća. Ipak, 29% visokoškolskih ustanova još uvek nema objavljen Informator o radu. A i kod onih koji imaju, pored kvantiteta mora biti bitan, odnosno bitniji kvalitet, sadržina. A značajan broj objavljenih informatora ne sadrži ili sadrži samo delimično neke informacije koje bi morali da sadrže, a posebno informacije koje su predmet pojačanog interesovanja javnosti kao što su npr. budžeti, javne nabake, plate, sredstva rada.
Neophodno je da se ovi nedostaci otklone. Nastaviću da na tome, i naravno na odgovornosti onih koji obavezu uopšte nisu izvršili, insistiram i u predstojećem periodu.“