„Izneneđen sam činjenicom da Vlada Srbije nije prihvatila ovaj amandman. Mislim da je obrazloženje koje je Vlada dala za taj postupak – „rok od dve godine za nastupanje apsolutne zastarelosti je primeren“ zaista teško, tačnije nemoguće dovesti u sklad sa stvarnim činjenicama.
Ilustracije radi, podsetiću da je u toku 2011. i 2012. godine počinjeno više hiljada prekršaja Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja a da nadležna ministarstva nisu pokrenula nijedan prekršajni postupak. Nisu to učinili čak ni u slučajevima najdrastičnijeg kršenja Zakona o kojima ih je obaveštavao Poverenik za informacije, koji inače Zakonom nije ovlašćen da sam pokrene prekršajni postupak. Te postupke, nadležni više, i da hoće, ne mogu pokrenuti jer je nastupila zastarelost.
U istom periodu, u malom broju slučajeva u kojima su postupke uspeli da pokrenu kao oštećeni, građani, NVO ili mediji, izdejstvovano je samo nekoliko desetina osuđujućih odluka. Dakle, broj onih koji su snosili kakvu-takvu odgovornost izražava se u najboljem slučaju samo u promilima.
U takvim uslovima postojeći nivo primene Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja obezbeđivan je praktično bez doprinosa koji primeni svakog zakona treba da daju sankcije. Obezbeđivan je čestim javnim kritičkim istupima poverenika i posebno pritiscima medija i javnosti. To je bilo nužno i dobro ali to svakako ne sme da zameni elementarni princip pravne države – da se za kršenje zakona mora snositi odgovornost.
Neprihvatanjem predloga da se produže rokovi nastupanja zastarelosti za kršenje Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja šalje se višestruko loša poruka. Podsećam da ove prekršaje po prirodi stvari ne vrše „obični“ građani već funkcioneri, odnosno službena lica, dakle ljudi koji su birani i plaćeni da obezbeđuju primenu zakona. Ta činjenica morala bi da naglašava značaj njihove odgovornosti svake vrste, pa i prekršajne. Ta odgovornost bi morala biti pravilo, princip, a njen izostanak zbog zastarelosti samo redak izuzetak, a ne obrnuto. Zadržavanje očigledno prekratkih rokova zastarelosti kojima se gotovo garantuje izbegavanje odgovornosti za kršenje prava javnosti posebno uz istovremeno produžavanje rokova zastarelosti za neke prekršaje koje čine preduzetnici i građani, nije u skladu s tim principom.“