Prethodno je Poverenik sproveo postupak nadzora u kome je utvrđeno da su navedeni centri za socijalni rad naročito osetljive podatke korisnika usluga socijalne zaštite, kao što su podaci o žrtvi nasilja, nacionalnoj pripadnosti, polu, jeziku, zdravstvenom stanju i primanju socijalne pomoći, bez saglasnosti lica o čijim podacima se radi, odnosno bez valjanog pravnog osnova, stavili, „u svrhu“ izrade uputstva, na raspolaganje preduzetniku koji ih je, zajedno sa pomenutim uputstvom objavio na svojoj internet prezentaciji (i to bez adekvatnih mera zaštite) i time ih učinio dostupnim neograničenom broju neovlašćenih lica – korisnika interneta.
Predmetne podatke Zakon o zaštiti podataka o ličnosti tretira kao tzv. naročito osetljive i predviđa da je njihova obrada dopuštena isključivo na osnovu slobodno datog pristanka lica o kojima se radi.
Poverenik ocenjuje da je ovaj slučaj, čak i polazeći od pretpostavke da nije postojala nikakva zla namera, samo jedan u nedopustivo velikom broju sve učestalijih slučajeva koji ilustruju sasvim neadekvatan odnos odgovornih prema pravu građana na zaštitu podataka o ličnosti, odnosno potpuno nerazumevanje i potcenjivanje značaja tog prava.
Vrlo je zabrinjavajuće što iza takvih slučajeva veoma često stoje upravo oni čiji bi prioritetan zadatak morao da bude zaštita prava građana, dakle organi vlasti na različitim nivoima, a pogotovo brine to što odgovornost za kršenje zakona i prava gotovo po pravilu izostaje, čak i u onim slučajevima u kojima je evidentna sumnja da je počinjeno krivično delo.