„Predlogom Pravilnika ponovno se aktuelizuju i čak dodatno zaoštravaju pitanja zbog kojih je Poverenik zajedno sa Zaštitnikom građana, još 30. septembra 2010. godine podneo Ustavnom sudu Predlog za ocenu ustavnosti Zakona o elektronskim komunikacijama, Zakona o VBA i VOA.
Osporili smo ustavnost pojedinih odredbi tih zakona zbog toga što one predviđaju mogućnost odstupanja od tajnosti sredstava komunikacije ne samo na osnovu sudske odluke, kako to izričito predviđa čl. 41. stav 2. Ustava Republike Srbije nego i bez odluke suda – kada je takva mogućnost propisana zakonom, odnosno na zahtev nadležnog državnog organa.
Predlogom Pravilnika se ta mogućnost i dodatno proširuje. U tekstu Pravilnika „odluka suda“ kao osnov za pristup tzv. „zadržanim podacima“ čak ni kao termin ne postoji i isključivo se koristi neprecizan i višeznačan termin „nalog“.
Mogućnost da praktično neograničeno, po sopstvenoj proceni koja ne podleže oceni suda, službe bezbednosti pristupaju podacima o tome ko sa kim komunicira, kada, u kom vremenskom periodu, kojom vrstom veze, kao i podacima o tome sa koje lokacije komunicira, predstavlja ozbiljno odstupanje od ustavne garancije nepovredivosti pisama i drugih sredstava opštenja. Ustavna garancija se, osim na sadržinu komunikacije, svakako odnosi i na tzv. „zadržane podatke“ koji predstavljaju integralni deo komunikacije što je, pored ostalog, potvrđeno presudama Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu.
Pored navedenog, Predlog pravilnika uvodi i neke nove mere i kategorije kao što su tajni nadzor lokacije korisnika, nezavisno od toga da li on komunicira ili ne, ili podsistemi za zaštitu „posebno zaštićenih korisnika“ što nije materija koja se može urediti ovim Pravilnikom, jer za to nema osnova u Zakonu u elektronskim komunikacijama.“