„Slučaj „drumske mafije“ na više nego ilustrativan način govori o neadekvatnom odnosu koji imamo prema ovom pitanju. Slučaj je razotkriven s velikom mukom, i uz pritisak medija i javnosti. Rešenje Poverenika za informacije, doneto po žalbi insajdera iz JP „Putevi Srbije“, je sedam meseci stajalo neizvršeno, a da oni koji su bili dužni da ga izvrše to nisu učinili, a da oni koji su trebali da prinudno obezbede izvršenje tog rešenja nisu ništa preduzimali. Zato su javnosti dugo ostali uskraćeni podaci koji bi na nesumnjiv način potvrdili pljačku na naplatnim rampama. Tek znatno kasnije slučaj je dobio i opravdani krivično-pravni epilog, pa je više učesnika, mada ne i svi, osuđeno za svoje aktivnosti.
Paradoksalno je, međutim, kako su prošli oni koji su dali glavni doprinos razotkrivanju afere. Radnik, insajder iz JP „Putevi Srbije“ koji je prvi o slučaju javno progovorio, ostao je bez posla i tek tri godine kasnije, nakon medijske kampanje koju sam inicirao, vraćen je na rad. A novinarke B92 koje su u nespornoj očiglednoj nameri da doprinesu razotkrivanju kriminalne afere objavile delove transkripta o prisluškivanju razgovora lica za koje je postojala sumnja da su u aferu uključeni bile su izložene krivičnom progonu. Ovom dobrom odlukom tužilaštva da odustane od gonjenja taj progon je okončan, ali je suvišno komentarisati koliko je za novinare kao uostalom i za svakog normalnog čoveka morala biti neprijatna sama činjenica da su predmet postupanja u krivičnom postupku koji se vodi po službenoj dužnosti.
Nedavno smo propustili priliku da, usvajanjem amandmana Zaštitnika građana na Zakon o slobodnom pristupu informacijama, obezbedimo kvalitetna pravna rešenja za zaštitu insajdera. U prvoj sledećoj prilici tu grešku bi trebalo ispraviti. Na to nas, pored ostalog, poziva, nedavno, 29. aprila 2010. u Parlamentarnoj skupštini SE, usvojena Rezolucija o zaštiti insajdera.“