„Podaci o broju zaposlenih u organima vlasti i podaci o budžetskim rashodima koje prave, i po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja predstavljaju apsolutno legitiman predmet interesovanja javnosti. Svaki organ vlasti, na zahtev građana i novinara, dužan je da im da te podatke. Na žalost, u praksi je s tim bilo mnogo problema i do tih podataka se često dolazilo tek nakon intervencije Poverenika za informacije.
Do sada nije postojala zakonom izričito predviđena obaveza objavljivanja ovih podataka na proaktivnoj osnovi, dakle i bez konkretnog zahteva, a moj pokušaj, kao Poverenika za informacije, da donošenjem Uputstva o objavljivanju Informatora o radu uspostavim tu obavezu, dao je samo delimične rezultate. Zato rešenja kojima se predlože obaveza javnog objavljivanja podataka o broju zaposlenih kod svakog organa kao i obaveza objavljivanja jedinstvenog registra tih podataka kod Ministarstva finansija predstavlja korak napred.
Međutim, smatram očiglednim da to može dobiti puni pravni smisao tek ukoliko bi bilo prošireno i obavezom objavljivanja podataka o rashodima budžetskih sredstava koji se odnose na radno angažovanje. Tek na taj način javnosti bi bile učinjene dostupnim informacije koje omogućavaju pravu i uporedljivu sliku o racionalnosti u radu pojedinih i svih organa vlasti. Zato bi i sa stanovišta boljeg ostvarivanja slobode pristupa informacijama, i sa stanovišta ciljeva racionalizacije uprave, i sa stanovišta borbe protiv zloupotreba i korupcije bilo jako korisno ako bi Vlada ili narodni poslanici odgovarajućim amandmanom proširili domašaj člana 8 predloženog zakona.“