“Veoma često posredstvom medija dolazi do ugrožavanja privatnosti odnosno povrede prava na zaštitu podataka o ličnosti. Samo u poslednjih nekoliko dana tri događaja su to potvrdila na vrlo markantan način.
Porodica poznate novinarke, voditeljke RTS-a bila je praktično prisiljena da, povodom objavljivanja brojnih informacija i dezinformacija o njenoj bolesti u više medija, objavi javni apel sa molbom da se poštuje njihovo zakonom zaštićeno pravo.
Na Fejsbuku su u kontekstu političkog sukoba oko (ne)izgradnje nove sportske dvorane u Nišu uz imena nekolicine ljudi koji su za to oglašeni odgovornim objavljeni i brojevi njihovih ličnih mobilnih telefona.
Teška, brutalna povreda privatnosti počinjena je tako što je u tekstu posvećenom pregovorima o štrajku radnika pravosudne administracije, objavljeno više podataka o kriminalnim aktivnostima i kažnjavanju (još iz vremena kad je bio maloletan) sina jedne sindikalne predstavnice.
Sticajem okolnosti, ovi događaji koincidirali su odlukom Saveta ministara EU da konačno, kandidaturu naše zemlje za članstvo u EU, prosledi Komisiji EU. S tim u vezi nužno je podsetiti se da smo odavno, Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju, preuzeli i obavezu da će „Srbija uskladiti svoje zakonodavstvo koje se odnosi na zaštitu ličnih podataka sa komunitarnim zakonodavstvom i ostalim evropskim međunarodnim propisima o privatnosti….“
Ova obaveza, pored donošenja novih zakona, podrazumeva i ostvarivanje standarda utvrđenih tim zakonima, u svakodnevnom, realnom životu. Događaji iz naše prakse, govore da smo od toga udaljeni bukvalno „svetlosnim godinama“ i da što pre, bez odlaganja, moramo početi sa menjanjem postojeće i uspostavljanjem bolje prakse. A mediji tome svakako moraju dati odgovarajući doprinos.“