„Stanje u ovoj oblasti je izraz svojevrsnih anahronih shvatanja odnosa vlasti i javnosti. Živimo u vremenu koje, ne bez razloga, zovu „informatičko doba“ i elektronske prezentacije organa vlasti na internetu morale su odavno biti prepoznate i institucionalizovane kao efikasan i već duže vremena nimalo skup način da se odgovori na obaveze koje vlast ima prema javnosti.
Iako bi, imajući u vidu stanje u okruženju, ovakav način komuniciranja sa javnošću, i bez formalne obaveze trebalo da bude sasvim normalna stvar, to ipak nije slučaj. Npr. na državnom, republičkom nivou više od trećine organa ne poseduje zvaničnu elektronsku prezentaciju. Četvrtina ministarstava i uprava u sastavu nema veb sajt, od 12 službi Vlade, gotovo polovina, njih pet, takođe nema sajt, od 29 upravnih okruga, 13 nema veb sajt.
Potrebno je da građani, na jednostavan način, na veb prezentaciji organa vlasti mogu pronaći sve informacije koje ih interesuju (podaci o organu, kontakt podaci, propisi, aktuelnosti, dokumenti, informator o radu, budžet, javne nabavke, konkursi…) a ne da do većine ovih informacija dolaze uz probleme, veoma često tek nakon intervencije poverenika za informacije.
Pristup svim ovim informacijama je pravo javnosti, pravo čije ostvarivanje ne bi smelo da zavisi od bilo čije dobre volje. U drugoj deceniji 21. veka internet je, ili bar to mora da bude, jedan od prioritetnih načina za ostvarivanje tog prava. Budući da mnogi, nažalost, tu činjenicu još uvek ne prepoznaju očigledno je potrebno da se utvrdi, da postoji zakonska obaveza organa vlasti da imaju zvaničnu veb prezentaciju.“