– Spremnost za suprotstavljanje kriminalu i korupciji ukazivanjem na konkretne primere u svojoj sredini zasniva se na hrabrosti i odlučnosti pojedinaca. Dobro je što ima ljudi sa takvim osobinama, ali je neophodno obezbediti da ih bude više, da se to što oni govore što bolje čuje, a da ne bude propraćeno opasnostima po njihovu ili egzistenciju njihovih porodica. Ne sme se dopustiti da ćutanje bude jedina bezbedna alternativa – poručio je Šabić nakon što je Parlamentarna skupština Saveta Evrope usvojila Rezoluciju o zaštiti
„uzbunjivača”. Ovim dokumentom pozvane su sve države članice da preispitaju svoje propise.
A da bi se insajderi zaštitili na adekvatan način, kako je za „Politiku” objasnio Rodoljub Šabić, potrebne su intervencije u oblasti krivičnog, radnog i medijskog prava. Tako bi u oblasti radnog prava to značilo obezbeđivanje pune zaštite od nekorektnog otpuštanja i drugih oblika odgovornosti. U oblasti krivičnog prava to bi bila zaštita od gonjenja za navodnu klevetu i odavanje tajne, a u medijskom pravu obezbeđivanje zaštite novinarskih izvora. A kako su prolazili oni koji su do sada stali u odbranu javnog interesa ilustruje spisak koji poverenika za informacije ironično naziva „pet lakih komada”.
– Reč je o slučajevima u kojima su nalozi poverenika da se javnosti učine dostupnim određene informacije nailazili na žestok otpor i bili realizovani samo uz velike probleme. Prvi slučaj, „drumska mafija”, posle mnogo muke dobio je i sudski epilog, pljačka je raskrinkana i obustavljena. A „uzbunjivač”, radnik „Puteva Srbije” bio je otpušten. Drugi slučaj, tiče se nabavke „šarenih” vozova. I on polako dobija sudski epilog, a radnik „Železnica Srbije” je takođe ostao bez posla – rekao je Šabić i dodao da je bez funkcije ostao i kragujevački ombudsman kada je tražio da se objave informacije o prevelikom broju zaposlenih u gradskoj administraciji i o kriterijumima po kojima je do toga došlo.
Četvrti insajder sa spiska, koji je ukazivao na to da se Generalštab naše nekadašnje vojske bavio i aktivnostima koje predstavljaju krivična dela i kršenje ljudskih prava bio je izložen krivičnom postupku.
– Koliko znam taj postupak ne teče, ali je „uspavan”, nikad nije obustavljen – istakao je Šabić i objasnio da ni slučaj „Dom učenika u Beogradu” nikada nije dobio krivično-pravni epilog, „ali su neki rukovodioci smenjeni, a pitomcima je vraćen novac koji im je bio nezakonito uzet”. „Uzbunjivač”, korisnik doma, iako odličan učenik, ostao je bez stipendije.