Značajan doprinos nastojanjima da se reguliše raspolaganje ličnim podacima u ove i slične svrhe dao je Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, formiranjem i objavljivanjem Centralnog registra u koji su dužni da se upišu svi oni koji, iz bilo kog razloga, prave zbirke podataka o ličnosti. Međutim, rok za upis u Centralni registar, u kojem bi trebalo da se evidentiraju zbirke podataka o ličnosti, istekao je još u novembru 2009. godine, ali je od oko sto hiljada subjekata koji su u obavezi da se u isti upišu, to uradilo tek nekoliko desetina i samo jedno ministarstvo.
Zbirke podataka o ličnosti mogu imati mali preduzetnici, velika preduzeća, banke, osiguravajuća društva i državni organi, i svi su obavezni da se upišu u registar koji je postavljen i na Internet sajt poverenika za informacije od javnog značaja. Svrha Centralnog registra je evidentiranje svake zbirke podataka o ličnosti i on pruža mogućnost da svako sazna ko obrađuje te podatke, iz kog razloga i kome su dostupni.
Prema rečima Šabića najveće zbirke podataka o ličnosti imaju Zavod za zdravstveno osiguranje i Ministarstvo unutrašnjih poslova. Zatim slede Zavod za penzijsko i invalidsko osiguranje, Poreska uprava i Ministarstvo za državnu upravu, a velikim zbirkama raspolažu i neka državna preduzeća poput Elektrodistribucije ili Telekoma, pojedine banke i osiguravajuća društva.
Šabić ističe da je posebno zabrinjavajuće to što državni organi nisu ispunili obavezu upisa u registar, iako se zaprećene kazne kreću i do milion dinara. Svako ko vodi bilo kakvu evidenciju koja sadrži lične podatke građana, mora se upisati u registar, a najvažnije je, kako kaže Šabić, da to učine krupne državne institucije.
– U najvećem broju slučajeva neispunjavanje ove obaveze je posledica neinformisanosti i nerazumevanja sadržine novog zakona i do sada nepostojećih obaveza. I vlada je veoma kasnila sa donošenjem uredbe koja je trebalo da pojasni način ispunjavanja obaveze. Zbog toga nisam i neću još izvesno vreme pokretati prekršajne postupke – navodi Šabić za „Politiku”, napominjući da će, ukoliko se nešto bitnije ne promene, početi s pokretanjem prekršajnih postupaka pred kraj godine i to najpre protiv neodgovornih organa vlasti.
Ličnim podacima građana u Srbiji mogu pristupiti oni koji za to imaju saglasnost ljudi o čijim je podacima reč ili oni koji su za to izričito ovlašćen zakonom. Prema rečima poverenika, podaci su adekvatno zaštićeni samo u slučaju ukoliko ne mogu doći u posed trećeg lica i ako se ne koriste u druge svrhe osim one za koje postoji saglasnost, odnosno zakonsko ovlašćenje.
– Iako je u skladu sa našim Zakonom o zaštiti podataka o ličnosti predviđena posebna zaštita osetljivih podataka kao što su nacionalna pripadnost, veroispovest, zdravstveno stanje i slično, takve zaštita ne postoji, jer vlada još nije utvrdila odgovarajuću uredbu. Rok za donošenje uredbe istekao je pre više od godinu dana, ali i pored mojih upozorenja ona još nije doneta – ističe Šabić.
Građani imaju pravo da budu obavešteni o obradi svojih podataka i imaju pravo uvida u te podatke, a mogu i da zahtevaju ispravku, dopunu, ažuriranje ili brisanje, kao i prekid obrade podataka, ako su za to ispunjeni zakonski uslovi.
– To je lično pravo svakog građanina i podrazumeva lično angažovanje. Dakle, obaveštenja o podacima ne dobijaju se automatski. Zainteresovani treba da komuniciraju sa institucijom koja raspolaže njihovim podacima, a ukoliko imaju problem da ostvare svoje pravo mogu se obratiti povereniku – objašnjava
Rodoljub Šabić. Dodaje da ovo pravo može biti ograničeno u situacijama kada bi davanje obaveštenja ozbiljno ugrozilo interese javne i nacionalne bezbednosti ili radnje sprečavanja i gonjenja za krivična dela.