Utvrđuje se da su zaštitne mere prilikom prenosa podataka u okviru novog „Štita privatnosti“ EU-SAD identične standardima zaštite podataka u EU. U novom pravnom okviru se izražavaju zahtevi koje je utvrdio Sud pravde EU u oktobru 2015. godine, kada je utvrdio dalju neprimenljivost Safe Harbor-a. Nadležni organi SAD moraju preuzeti čvrste obaveze o striktnom sprovođenju „Štita privatnosti“ i garantovati da nacionalne bezbednosne službe neće, ni neselektivno ni masovno, pristupati zadržanim podacima, odnosno vršiti nadzor.
Poverenik ocenjuje da, nezavisno od predstojećih problema u implementaciji novog pravnog okvira zaštite podataka u odnosu SAD-EU, one sigurno dodatno naglašavaju značaj zaštite podataka o ličnosti i činjenicu da će Evropska unija tome pridavati sve više pažnje.
Naša zemlja ima i formalnu obavezu ali i potrebu da usklađuje naš pravni sistem sa standardima EU. Nažalost, u tome veoma kasni. Akcioni plan za Poglavlje 23 koji je uslaglašen sa Evropskom unijom već je prekršen a da to Poglavlje još nije ni otvoreno. Novi, doslovno neophodan Zakon o zaštiti podataka o ličnosti koji je pripremio Poverenik trebalo je prema Akcionom planu za Poglavlje 23, da bude usvojen najdocnije do kraja 2015.godine, ali je to propušteno. Usled toga imamo „sistem“ obrade i zaštite podataka o ličnosti, koji ne samo da nije u skladu sa standardima EU nego čak ni sa Ustavom Srbije.
Imajući navedeno u vidu, Poverenik ocenjuje da će jedan od prioritetnih zadataka Vlade koju će Srbija dobiti nakon izbora morati da bude korenita promena odnosa prema stanju u oblasti zaštite podataka o ličnosti. To zahtevaju kako Ustavom i zakonom zajemčena prava građana, tako i ekonomski interesi naših privrednih subjekata i zemlje u celosti.