„ Kao što i navodite u pismu da vam je poznato, Poverenik zauzima stav o pravilnosti odluke odnosno postupanja prvostepenog organa u postupku po žalbi za konkretan slučaj, na osnovu relevantnih činjenica i okolnosti, a naročito dokaza koje prvostepeni organ prezentira, što će učiniti i u ovom slučaju, ukoliko do žalbe dođe. Zbog toga, da ne bi prejudicirali odluku po evenutualnoj žalbi za slučaj koji navodite u zahtevu, iznećemo samo načelan stav povodom instituta zloupotrebe prava na pristup infromacijama.
Zakon o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja („Sl.glasnik RS“ br.120/04, 54/07, 104/09 i 36/10) predviđa nekoliko izuzetaka od prava na slobodan pristup informacijama od javnog značaja i nijedan od tih izuzetaka, uključujući zloupotrebu prava, nije apsolutne prirode, već se zahteva procena pretežnosti interesa u skladu sa članom 8. ovog zakona. U skladu sa članom 16.stav10. ovog zakona, legitimno je pravo prvostepenog organa da donese rešenje o odbijanju zahteva za pristup infromacijama sa obrazloženjem takve odluke i poukom o pravnom leku, kada utvrdi da za to postoje zakonski uslovi. U vezi sa zloupotrebom prava,Poverenik ukazuje na sledeće:
Institut zloupotrebe prava iz člana 13. Zakona se tumači veoma restriktivno.Zloupotrebi prava se odnosi na situacije kada je zahtev neopredeljen i očigledno nerazuman pa bi postupanje po zahtevu predstavljalo nedopušteno veliko opterećenje organa, nesrazmerno interesu javnosti da zna, pri čemu organ vlasti povodom zahteva ulaže dodatne napore da tražiocu udovolji zahtevu u meri i na način koji ne bi remetio normalan proces rada organa ili u situaciji kada se zahtev ponavlja za već dobijenim ili dostupnim informacijama, što je u slučaju žalbe, odnosno upravnog spora, organ dužan i da dokaže.
Sam obim traženih informacija nije dovoljan razlog da se traženje informacija kvalifikuje zloupotrebom, a naročito kada dokumenti postoje u elektornskom obliku i kada se radi o informacijama koje se odnose na isplate budžetskog novca i raspolaganje javnim sredstvima. Učestalost obraćanja,takođe, sama po sebi ne predstavlja zloupotrebu prava, osim ukoliko su zahtevi očigledno nerazumni, previše neodređeni ili nalažu nesrazmerno velike napore za pronalaženje traženih infromacija ili obuhvataju previše široku oblast ili se ponavljaju istovetni zahtevi kojima se remeti normalan rada organa.
Ovakav stav proističe i iz međunarodnih dokumenata i prihvaćenih standarada u oblasti slobodnog pristupa infromacijama, odnosno službenim dokumentima, a i samog koncepta srpskog zakona o pristupu informacijama po kome je pravo na slobodan pristup informacijama od javnog značaja pravilo, a ograničenje izuzetak, pri čemu je teret dokazivanja na organu vlasti koji postupa po zahtevu.
Poverenik takođe ukazuje da veliki broj zahteva za pristup informacijama jednom organu javne vlasti generalno ukazuje na potrebu aktivnije uloge organa da što više infromacija iz svog rada objavljuje na svojoj internet prezentaciji i bez pojedinačnih zahteva.
Broj: 011-00-00264/2014-02 od 17.3.2014.