Uskraćeni za informacije

Izvor: Politika

Transparentnost Srbija

Politika - U provinciji novinari sve teže dolaze do informacija, jer ovlašćena lica nalaze u „centrali"

KRALJEVO - „Ja vas razumem, ali mi nemamo ovlašćenje da o tome za medije govorimo. Naš pisar je u Beogradu, mogu vam dati broj telefona..." To je najčešći odgovor rukovodilaca javnih preduzeća, ustanova, institucija, državnih agencija... u unutrašnjosti Srbije. Ta, sve učestalija pojava ili pomodarstvo da svaka, navodno, ozbiljnija firma ima ovlašćenog predstavnika za odnose sa javnošću, pojedinim rukovodiocima u unutrašnjosti i te kako služi kao dobar izgovor da izbegnu razgovor s novinarima. Pojava posebno ovlašćenih lica za odnose s javnošću, koja se nalaze uglavnom „gore u centralama" sve je prisutnija kad je reč o centralizaciji izvora informacija za medije. U Kraljevu, bez obzira na to što je reč o centru okruga, niz je takvih primera.

Čak i kad je reč o događaju koji su mnogi videli ili „svi u gradu o tome već doznali“, predstavnici ovdašnjeg SUP-a, uprkos najčešće dobroj volji, bez odobrenja iz Beograda ne mogu novinarima o tome dati ni najosnovnije podatke.

Stoga ovde novinarima saopštenje, pa bilo i o saobraćajnom udesu, krađi, tuči… stiže s dva, tri dana zakašnjenja, a da ne govorimo o nekom krupnijem krivičnom delu. Razgovor lokalnog dopisnika s, recimo, rukovodiocem ovdašnje kancelarije Agencije za privatizaciju, takoreći, uvek se svodi na preporuku da pitamo ovlašćeno lice, gore, u Beogradu. Kad novinar i na to pristane i telefonom pozove tamošnjeg piara i postavi pitanje o, recimo, ishodu žalbe malih akcionara na način privatizacije nekog kraljevačkog preduzeća, najpre će dobiti odgovor da najmanje pola časa sačeka, dabome, dok se pisar o tome kod tamo nadležnih raspita. Kad „koleginica“ pozove, ako postavite potpitanje, rizikujete da opet čekate… Prema istim pravilima, novinar ne može dobiti informacije u, recimo, Poreskoj upravi, Odeljenju finansijske policije, Carini, „Telekomu“… i drugim „ispostavama“ republičkih organa, ustanova i preduzeća.

Znaju, naravno, novinari za Zakon o pristupu javnim informacijama, ali kako ga iskoristiti ako je reč o dnevnom ili „sitnijem“ događaju, pojavi, slučaju…

Tako se transparentnost seli u Beograd, ali se i dalje ističe da ništa nije tajno samo se moraju poštovati i pravila…

 

Pretraga

You are using an outdated browser which can not show modern web content.

We suggest you download Chrome ili Firefox.