I pored nespornog pravnog osnova za navedenu obradu podataka o ličnosti, Poverenik ocenjuje da je MUP, propustio da, pre instalacije navedenih kamera, na adekvatan način obavesti javnost o tome. Taj propust, uz novinske napise i kontradiktorne izjave funkcionera, izazvao je nepotrebnu uznemirenost građana.
U vezi sa postupkom nadzora prema Gradskoj upravi problem su predstavljale i kontradiktorne izjave pojedinih gradskih funkcionera. Mediji su tako preneli izjavu sekretara Sekretarijata za vanredne situacije, da Gradskoj upravi nije poznato ko postavlja kamere, ali i izjavu gradskog menadžera koja upućuje na zaključak da ih postavlja upravo Grad, te da namerava da postavi još jedan, veći broj kamera.
U toku postupka nadzora Gradska uprava se izjasnila, da kamere na saobraćajnicama o kojima su izveštavala sredstva informisanja nisu njihove. Međutim, naknadno je obavestila Poverenika o nameri uspostavljanja Centra za upravljanje saobraćajem, koji će raspolagati i video signalima sa kamera na gradskim ulicama i raskrsnicama. Povodom navedene obrade, Gradska uprava se u svom izjašnjenju pozvala na odredbe člana 157. i člana 286. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, kao i odredbe člana 46. Odluke o Gradskoj upravi grada Beograda, kao pravni osnov za predmetnu obradu podataka.
Poverenik je ovim povodom obavestio Gradsku upravu da navedene odredbe zakona i podzakonskog akta, na koje se poziva u svojim izjašnjenjima, ne mogu da predstavljaju pravni osnov za obradu podataka o ličnosti. Navedene odredbe daju ovlašćenje za snimanje gradskih ulica „radi upravljanja saobraćajnim tokovima“, što nije i ovlašćenje za snimanje učesnika u saobraćaju na način da lica budu odrediva na osnovu snimka.
Nakon pribavljanja dokumentacije o tehničkim karakteristikama kamera, utvrđeno je da se radi o sistemu video-nadzora, koji svojim tehničko-softversko-analitičkim performansama omogućuje obradu podataka o ličnosti i prevazilazi svrhe praćenja protočnosti saobraćaja. Poverenik je ukazao Gradskoj upravi da ne postoji pravni osnov za upotrebu takvog sistema. Gradska uprava nije nadležna za registrovanje saobraćajnih prekršaja ili krivičnih dela, već samo za praćenje tokova saobraćaja, pa nema ni osnova ni razloga za nabavljanje i korišćenje opreme čija funkcionalnost omogućava prepoznavanje fizičkih lica, čime bi se nepotrebno uvećavao rizik po zaštitu podataka o ličnosti građana.
S tim u vezi, poverenik podseća da je u radnoj verziji Zakona o policiji, koji je trenutno u proceduri u Narodnoj skupštini, pored ostalog, bilo predviđeno da jedinice lokalne samouprave mogu na javnim mestima uspostavljati različite tehničke sisteme uključujući i „sisteme inteligentnog video-nadzora“. Poverenik je tada upozorio, prvo na to da nema logike ni opravdanja da se ovlašćenja za lokalnu samoupravu utvrđuju Zakonom o policiji, a drugo, da uspostavljanje posebno opsežnih i invazivnih obrada podataka o ličnosti, kao što je sistem inteligentnog video-nadzora, treba da bude predmet posebne analize i odluke i da svakako podrazumeva prethodnu procenu rizika po prava građana.
Predlagači su prihvatili argumente Poverenika, pa su ove odredbe izostavljene iz konačne verzije Predloga zakona o policiji, međutim, najavljeni sistem video-nadzora u Beogradu svakako ponovo aktuelizuje ovo pitanje i ilustruje hronično neodgovoran odnos nadležnih prema potrebi da se na više otvorenih pitanja u vezi sa video-nadzorom, kao potecijalno veoma delikatnom obradom podataka o ličnosti, odgovori pouzdanim i kvalitetnim zakonskim rešenjem.