Nastojanja roditelja da dođu do informacija o nestaloj deci traju godinama, nedopustivo dugo. Još 2006. godine formiran je Anketni odbor Narodne skupštine RS koji je podneo Izveštaj o utvrđenom stanju i utvrdio predlog mera koji je, uz ostalo, podrazumevao zadatak MUP-a da ispita sve slučajeve nestanka beba i u roku od tri meseca podnese Izveštaj, kao i da ubuduće sve slučajeve ovakve vrste vode Specijalni sud i Specijalno tužilaštvo.
Roditelji su još krajem 2007. godine tražili od MUP-a pomenuti Izveštaj, koji im je bio uskraćen, i koji su dobili tek posle naloga Poverenika, ali su ostali nezadovoljni zbog nepreduzimanja pomenutih mera.
Samo u poslednjih nekoliko godina, Poverenik je vodio više desetina postupaka po žalbama roditelja u vezi sa „nestalim bebama“. U nastojanju da im pomogne obratio se krajem 2008. godine, predsednici Narodne skupštine, nakon te intervencije u Skupštini je formirana nova Radna grupa sa sličnim zadatkom kakav je imao Anketni odbor, ali su željeni efekti opet izostali.
I u Izveštaju Zaštitnika građana za 2010. godinu konstatovano je da je u prošlosti postojalo mnoštvo manjkavih i neusklađenih procedura koje nisu ni dosledno poštovane; da je bilo neodgovornosti i aljkavosti u vođenju evidencija i dokumentacije, da nije bilo dovoljno poštovanja za prava roditelja na potpuno informisanje i odlučivanje, zbog čega se, bez mnogo dublje istrage u svakom pojedinačnom sumnjivom slučaju, ne može isključiti mogućnosti da neko nije nezakonito odvojio dete od roditelja i proglasio ga mrtvim.
Zaštitnik građana je zbog toga Izveštajem predložio donošenje posebnog zakona kojim bi se osnovalo privremeno nezavisno telo sa jakim istražnim ovlašćenjima, na šta se pozvao i Evropski sud za ljudska prava u Strazburu, kada je prihvatio prvu tužbu protiv Srbije u slučaju „nestalih beba“.
S tim u vezi Poverenik pozdravlja i ocenjuje kao vrlo vrednu rešenost Ministarstva zdravlja da se ono maksimalno angažuje na pripremi predlog zakona(za šta je u direktnom razgovoru sa ministrom Lončarom dobio uveravanja), ali upozorava da je reč o zadatku koji podrazumeva i zahteva angažman još nekoliko ministarstava, posebno Ministarstva pravde. Sami roditelji su, stavljajući na raspolaganje Ministarstvu pravde „Model zakona o nestalim bebama“, dali više nego solidnu osnovu za izradu zakona i ne bi se smelo dozvoliti da se priprema predloga zakona nepotrebno prolongira i da željeni efekti još jednom izostanu.