Imajući u vidu definiciju pojma informacije od javnog značaja iz čl. 2. Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja („Sl.glasnik RS“,br.120/04,54/07,104/09 i 36/10), brojevi službenih mobilnih telefona državnih službenika jesu informacije od javnog značaja, s obzirom da su nastale u vezi sa radom organa vlasti, da su izvesno sadržane u nekom od dokumenata u vezi sa evidencijama ili plaćanjem troškova te da jesu u posedu organa, a interes javnosti da ih zna se, u smislu čl. 4. ovog zakona, uvek pretpostavlja, sve dok organ ne dokaže suprotno.  

Polazeći od toga da se radi o službenim telefonima državnih službenika koji, u vršenju dužnosti deluju u ime autoriteta, odnosno vrše vlast, da se  troškovi službenih telefona izvesno plaćaju budžetskim sredstvima,  da priroda posla turističke inspekcije često zahteva hitnost postupanja i delovanje van radnog vremena, da se uz to radi o službenicima na rukovodećim mestima, teško da je moguće dokazivati da, u smislu napred citiranog zakona, ne postoji pravo javnosti na pristup ovim informacijama samim tim što iste predstavljaju i podatak o ličnosti.

Načelni stav Poverenika da podaci za kontakt sa državnim službenicima, njihova imena i dužnosti koje obavljaju, treba da budu dostupni javnosti, zasniva se na odredbi člana 14. st. 1. tač. 2.  napred navednog zakona, kojim su  propisani izuzeci od  prava na privatnost, kada se radi o ličnosti, pojavi ili događaju od interesa za javnost, a naročito ako se radi o nosiocu državne i političke funkcije i ako je informacija važna s obzirom na funkciju koju lice vrši.

(iz mišljenja  Poverenika, broj: 011-00-00570/2011-03  od  09.12.2011.god.)